_Atlas stanovanja
Julino brdo
U vreme kada je sagrađeno, predstavljalo je izvesnu prekretnicu u urbanističkom planiranju stambenih naselja. Rešenje je veoma ionteresantno, u urbanističkom i projektantskom u smislu. Zamišljeno je da naselje bude koliko je moguće, izolovano od vozila, i u horizontalnom i u vertikalnom pogledu, s obzirom da vozila mogu da prolaze samo sa obodne strane naselja i na nižim kotama, tako da u zoni stambenih zgrada i ulaza dominiraju pešačke komunikacije.
Najviša kota Julinog brda se nalazi na 124,23 m nadmorske cisine, u ulici Poručnika Spasića i Mašere. Soliteri se mogu videti sa svih nižih delova Beograda, naročito sa reke Save. Na Julinom brdu pozicionirani su određeni objekti infrastrukture – hidrotehnički čvor, kao i rezervoari koji snabdevaju vodom centar grada. Broj stanovnika Julinog brda je iznosi preko 6.600 stanovnika.
Julino brdo je kameniti brežuljak kojim se uz dolinu reke Save i Makiškog olja završava brdoviti predeo Košutnjaka, Banovog brda i Žarkova. Put za Železnik i Obrenovac, Lazarevački i Ibarski put, oivičavaju Julino brdo, u njegovom podnožju se sustiču, oko njega se granaju u rasutu mrežu ulica Banovog brda, Žarkova i Čukarice.
Osnovna ideja o prostornoj organizaciji u likovnom pogledu osmišljena je u skladu sa geometrijskom šemom dve parabole usmerene u suprotnim pravcima i konkavnim stranama jedna prema drugoj. U okviru te geometrijske primarne konstrukcije, rastavljanjem i spajanjem oblika, promenom ritmova krovnog nadvišenjai unošenjem drugih korekcija, ostvaruju istovremeno vizuelno estetički sadržaji koji izmiču lako sagledljivoj formuli i koji razarajući osnovni poredak, stvaraju slobodne ritmove i neobavezne, gotovo spontane strukture oblika.
Pokrenutost terena doprinela je da se izolacija od vozila postigne ne samo u horizontalnom nego i u vertikalnom pravcu. Vozila su ostala ne samo sa druge strane kuća nego i na nižim kotama. Međuprostor je dobio oznake potpune neometane dominacije pešaka.
Dvostrana orijentacija stanova zahteva dve fasadne ravni – jednu naspram druge ili jednu upravnu na drugu. To doprinosi mogućnosti realizacije više stanova na etaži, to je tzv.ugaona pozicija stana, i ona je primenjena na Julinom brdu. Četiri stana na etaži nude jednakost uslova (orijentacije i organizacije) svim stanovima. Blizu su i povoljni efekti (racionalnost) odnosa korisne stambene površine i površine namenjene zajedničkoj horizontalnoj i vertikalnoj komunikaciji u zgradi.
Šema konstruktivnog sklopa kod ovakvih pozicija je jednostavna, statički kruta (mogućnost frontalnih ili dijagonalnih simetrala). Tipska stambena etaža Julinog brda građena je sistemom vertikalnih šajbni – zidova u sklopu upravno postavljenih «češljeva» simetrično po dijagonali. Sanitarni čvorovi, grupe kupatila i kuhinja vezanih u parove, zauzimaju zone oko stepenišnog jezgra, formiraju oko njega neku vrstu tampon obruča prema koirsnim stambenim prostorijama.
Eksplicitnom podelom stana na zonu za dnevni boravak i zonu za spavanje, naglašene su potrebe segregacije stambenih funkcija. Zona prostora dnevne aktivnosti okuplja mesta zajedničkog porodičnog života, susreta, komunikacija, kuhinjska radna zona i ulazni prostor sa servisom – garderoba kaputa, ostava i drugo. Zona tzv.intimne svrhe – spavanje, higijena, prima u sebe prateće funkcije – odmor, rad, garderobu rublja. To je osnovna orgaitzacija prostora stana. Preostalo su detalji i varijacije najpovoljnijih odnosa iz zbira problema vezanih za pitanje dimenizonalnosti, upotrebljivosti i tehničke opreme.
Autori su za projekat dobili Oktobarsku nagradu grada Beograda.
Izvori
- -. „Julino brdo. Opšti beogradski konkurs za arhitektonsko rešenje stambenog naselja Julino brdo u Beogradu 1966.“ Arhitektonski urbanizam, 74-77, Beograd (1975): 48-50
- -. „Stambeno naselje Julino brdo.“ Arhitektonski urbanizam, 55, Beograd (1969): 16-21
- Bogunović, S. Giša. Arhitektonska enciklopedija Beograda XIX i XX veka,
- Janković, Božidar. „Neki problemi nastupaju projektovani stambenim zgradama“, Bilten Central za stanovanje, IMS, 23, Beograd (1979): 3.
- Jovanović, Jelica ur. Registar moderne arhitekture i urbanizma u Srbiji 1945-1990. Beograd (2018): Društvo arhitekata beograda – Dokomomo Srbija.
- Mecanov, Dragana. „Valorizacija modernističke baštine na primeru stambene arhitekture Beograda 1947-1967“, magistarska teza. Beograd, 2006: Arhitektonski fakultet Univeziteta u Beogradu.
- Mecanov, Dragana. „Prostorna organizacija stambenih zgrada građenih u Beogradu u prefabrikovanim industrijalizovanim sistemima“, doktorska disertacija. Beograd, 2015: Arhitektonski fakultet Univeziteta u Beogradu.
- -, RTS: „Moderna arhitektura u Srbiji: Lojanica, Cagić, Jovanović“, 24.7.2009, pristup 11.2019.
Podnosilac izveštaja
Dr Dragana Mecanov, d.i.a.
